Održavanje dobrih odnosa sa komšijama često se podrazumijeva, ali tek kada svakodnevica postane narušena bukom i nesanicom, shvatimo koliko život pod istim krovom može biti osjetljiv. Upravo takvo iskustvo podijelila je jedna žena koja je, iz obzira prema drugima, odabrala stan na prvom spratu. Željela je da ima prostor za ples i vježbanje, a da pri tome ne smeta nikome ispod sebe. Međutim, sudbina se poigrala – i umjesto mira, ona je postala žrtva navika svog komšije iz stana iznad.
- Njen susjed je svake noći, gotovo u isto vrijeme, razvijao ritual koji je za nju značio nesanicu. Oko dva sata ujutru, on bi ustao, šetao po stanu, a zatim uključio televizor na najglasnijim podešavanjima. Najviše je volio sudske emisije, naročito „Narodni sud“, pa su glasovi i rasprave odzvanjali zidovima dok je ona bespomoćno pokušavala da zaspi. Žalila je što je uopšte bila obzirna kada je birala stan, jer sada osjeća da njen trud da ne smeta drugima nije imao smisla.
Umorna od nesanice i ogorčena zbog konstantnog kršenja mira, odlučila je da planira „malu osvetu“. Namjestila bi alarm da glasno svira bendove Paramore i Nirvanu u pola sedam ujutro – baš onda kada on najviše uživa u svom snu. Smatrala je da je to sitna, ali pravedna mjera kojom će mu pokazati kako izgleda kada neko ugrozi tvoj mir.
Korisnici na internetu gotovo jednoglasno su stali na njenu stranu. Mnogi su opisali slična iskustva s bučnim komšijama – od šetanja usred noći do glasnih razgovora ili kućnih ljubimaca koji neprestano prave buku. Neki su komentarisali da bi susjed mogao barem koristiti slušalice ako već ne može spavati, dok su drugi direktno podržali ideju „muzičkog buđenja“ kao sasvim pravednog odgovora. Mnogi su u njenoj priči prepoznali i sopstvene muke.
Da problem nije usamljen, svjedoče i domaći izvori. Prema pisanju portala 24sata iz Zagreba, buka i nesuglasice među stanarima spadaju u najčešće razloge prijava u stambenim zajednicama. Najčešće se radi o glasnoj muzici, kućnim ljubimcima ili buci tokom noći. Stručnjaci objašnjavaju da ovakve „sitnice“ zapravo značajno narušavaju kvalitet života i često dovode do trajnih konflikata (izvor: 24sata).
Nije samo ona imala takva iskustva. Druga korisnica društvenih mreža opisala je kako je njen komšija praktično „preselio“ na balkon – kupio namještaj, pušio i vodio video-pozive do kasno u noć, često samo u donjem vešu. Život u zgradi postao joj je izložen tuđim navikama, što je granicu privatnosti pretvorilo u predmet sprdnje. Ljudi su joj savjetovali razne metode – od puštanja glasne muzike do „kreativnih trikova“ poput postavljanja hranilica za ptice kako bi mu pokvarila užitak.
O ozbiljnosti problema svjedoče i brojke. Prema podacima Blica iz Srbije, komunalna policija u Beogradu godišnje primi na hiljade prijava zbog buke u zgradama. Ipak, mnogi slučajevi rješavaju se tek nakon višestrukih opomena. Najčešće su u pitanju noćne proslave, renoviranja u neprimjerenim satima i druga „sitna tortura“ koja stanarima može upropastiti život. Upravo zato sve više zgrada uvodi stroga pravila kućnog reda i poziva na međusobno poštovanje (izvor: Blic).
- Jedan dio javnosti smatrao je da bi žena odmah trebala kontaktirati upravu zgrade ili policiju, ali većina je podržala ideju „male osvete“. Argument je bio jednostavan – tek kada komšija osjeti na svojoj koži kako je to kada te neko probudi, shvatiće ozbiljnost situacije. Čak su joj predlagali i dodatne metode: puštanje snimaka bušilice rano ujutro ili vježbanje plesa – onako kako je nekada željela, ali se obazrivosti radi suzdržavala.
Istraživanja potvrđuju da buka među komšijama nije samo banalna smetnja. Prema anketi koju je objavila Slobodna Dalmacija, više od 60% ispitanih u urbanim sredinama Dalmacije navelo je da ih najviše nervira buka, zatim problem parkiranja i neprijatni mirisi. Stručnjaci savjetuju da se problemi pokušaju riješiti razgovorom, ali i priznaju da, kada nema razumijevanja, ostaje samo zaštita sopstvenog mira – bilo kroz zvučnu izolaciju, bilo kroz administrativne prijave (izvor: Slobodna Dalmacija).
Ženina priča izazvala je burne rasprave jer je otvorila univerzalno pitanje: gdje prestaje privatno, a počinje zajedničko pravo na mir? Da li je opravdano odgovoriti istom mjerom kada komšija ustrajno krši pravila, ili time samo ulazimo u začarani krug sukoba bez kraja? Ona je vjerovala da mala osveta nije samo pravda, već i način da povrati osjećaj kontrole nad sopstvenim životom.
Na kraju, ova ispovijest nije tek priča o jednoj ženi i njenom komšiji. To je podsjetnik koliko su dobri odnosi s ljudima s kojima dijelimo zidove dragocjeni. Kada se oni naruše, miran san postaje luksuz, a svakodnevica teren za bitke. Neki savjetuju strpljenje, drugi osvetu, ali istina je vjerovatno na sredini – u razgovoru, jasnim granicama i uzajamnom poštovanju. A za one koji strpljenje izgube, ostaje samo nada da će jutro uz Paramore biti dovoljno glasno da podigne svijest o granicama koje se ne smiju prelaziti.
