Supruga mog brata oduvijek mi je djelovala kao čudna i teška žena, ali posljednjih mjeseci njeno ponašanje prešlo je svaku granicu. Otkako sam zatrudnjela i počela da se spremam za dolazak svog prvog djeteta, situacija između nas se dodatno zakomplikovala.
- Nedavno smo brat i ja otišli zajedno u trgovački centar kako bismo kupili neke potrepštine. Bio je to lijep dan i mislila sam da je prirodno da brat povremeno provede vrijeme sa mnom, posebno sada kada mi je potrebna podrška. Međutim, kada je njegova supruga saznala da je muž otišao sa mnom, napravila je scenu. Nadula se od bijesa i počela mi slati poruke pune optužbi. “Zašto ti trebaju nove stvari? Trudna si, zašto trošiš novac na novu odjeću?!” vikala je, iako nije bila ni prisutna. Bila sam zbunjena i povrijeđena, jer joj nisam učinila ništa nažao.
Nikada se zapravo nismo slagale. Već pri prvom susretu osjetila sam neku hladnoću i nelagodnost. Njeno ponašanje uvijek je bilo protkano sarkazmom i potrebom da dominira. Vremenom je postala osoba koja mom bratu zabranjuje da samostalno posjećuje našu majku. Čak i darove za porodicu je stavljala pod svoju kontrolu. Sve je moralo ići kroz nju. Sama bi unaprijed naručivala poklone i govorila bratu: “Navečer ću svratiti u posjet, pripremi darove, doći ću ih pokupiti.”
Na njen rođendan brat je poželio da joj kupi nešto lijepo i zamolio me da mu pravim društvo u trgovačkom centru. Odabrali smo za nju lijepu torbu, a usput sam sebi kupila jednu haljinu koja mi se jako dopala. Nakon kupovine brat me odvezao kući. Prije nego što sam se popela u stan, svratila sam u trgovinu i kupila bombone jer sam znala da će bratova supruga možda svratiti – ranije tog dana me nazvala i na pasivno-agresivan način najavila svoj dolazak.
- Došla je tek nakon šest sati. Ponašala se previše ljubazno, onako kako ljudi to rade kada nešto žele od vas. Poslužila sam je čajem i pokušala održati mirnu atmosferu. Predala mi je paket u kojem je bila navodno dječja odjeća. Rekla je da mi poklanja stvari koje su njenoj djeci male i da bi mi mogle koristiti.
No ubrzo je otkrila svoj pravi motiv. Pogledala je moju novu haljinu i, bez ikakvog ustručavanja, rekla: “Znaš, ovu haljinu nećeš moći nositi poslije poroda. Hajde, daj je meni. Neće ti trebati.” Ostala sam bez riječi. Bila sam šokirana drskošću kojom je pokušala da zamijeni svoje stare krpe za moju novu, pažljivo odabranu odjeću. Kada sam otvorila paket koji mi je donijela, umalo mi nije pozlilo. To nisu bile stvari dostojne da ih neko nosi – pohabane, stare, izgledale su kao da su izvučene iz kontejnera. U sebi sam pomislila: “S takvim krpama ni pod ne bih obrisala.” Znala sam da moje dijete zaslužuje bolje.
Mirno sam joj vratila paket i ljubazno je zamolila da ode. Ljutnja mi se skupljala u grudima, ali nisam željela praviti scenu. Međutim, njeno lice se iskrivilo od bijesa. Otišla je uz zviždanje, a iza sebe je ostavila težak osjećaj u prostoru.
Nisam ni slutila da će stvari postati još gore. Nakon njenog posjeta brat je prekinuo svaki kontakt sa mnom. Nije mi se javljao, nije dolazio, kao da sam odjednom postala stranac. Saznala sam da ona okolo širi priče o meni – govori ljudima kako sam ja nezahvalna, kako mi je htjela pomoći, a ja sam je navodno ponizila i odbila. Pokušava me predstaviti kao lošu osobu, iako sam sve ove godine bila strpljiva s njom i trudila se izbjeći sukobe.
Sada, dok nosim svoje dijete pod srcem, shvatila sam jednu važnu stvar – možda je najbolje da se sklonim od toksičnih ljudi, ma koliko mi bliski bili. Ne želim da moje dijete odrasta u sjeni ovakvih konflikata. Zaslužujem mir, baš kao što ga zaslužuje i moja beba. Možda će brat jednog dana shvatiti s kim dijeli život i zašto sam se povukla, a možda i neće. Ali moja savjest je čista – nisam uradila ništa loše, samo sam zaštitila sebe i svoje nerođeno dijete od zle i manipulativne žene.
